Muke Star Wars nostalgičara s „Posljednjim Jedijem“

Treba odmah reći – osmi nastavak „Ratova zvijezda“ (a drugi za one koji su se uključili tek preklani, kao npr. naš drug NG Teo puca po šavovima od spektakularnosti. Svi IMAX ekrani ovog svijeta nisu dovoljno golemi da uhvate svu tu epsku širinu koja strši iz svakog kadra, svake rečenice, svakog pogleda… Ali, ipak nekako sve to ne uspjeva nadmašiti prethodni, povratnički „The Force Awakens“, kao ni majku svih dvojki svih serijala „The Empire Strikes Back“.

Da se ne bi krivo shvatili, dobar je „Posljednji Jedi“, nije da nije, ali uz svu svoju pompu i buku u kanalu koju tako vrijedno proizvodi, ipak ne može sakriti velikog bijelog slona u dnevnom boravku. A taj se sastoji od toga da se nakon Osmice/Dvojke više čini da serijal nema budućnosti nego da ima. Tu doduše ne treba kriviti autorski ni produkcijski tim, i jedni i drugi su se jako potrudili i odradili sjajan posao, ali protiv biologije se ipak ne može.

Najmekaj, nova SW postava (Kylo Ren, Rey, Fin, Poe Dameron i BB-8) je sasvim simpa i fukcionira odlično (svi od njih ovdje dobiju poneku novu karakternu dimenziju), ali ipak nekako nije sjena staroj što znači da će serijal polako gubiti veliki dio svoje publike – npr. moju generaciju koja još uvijek ide u kino, pokazuje svojim klincima stare Star Warse i, što je najvažnije, kupuje im SW merchandise na vagone… O niškoristi lanjskom spin-off-u „The Rogue One“ da se i ne govori… Hoće li s vremenom dolaziti nova publika, veliko je pitanje, na koji bi dio odgovora mogao dati konačni kino rezultat „The Last Jedia“. Zasad mu ide sjajno, milijardu dolara će sasvim sigurno natući, no hoće li doći do dvije kao prethodnik veliko je pitanje. Jer s dvije milijarde box office-a si u ligi koju igraju samo James Cameron i Star Wars, a s milijardom si tek jedan od 30-ak.

U prošlom je nastavku (pazi Mirko SPOILER!! ako nisi gledao „The Force Awakens“, hvala Slavko, gledao sam..) Kylo Ren (Adam Driver) hladnokrvno ubio svog oca, uvjerljivo najjaču facu u čitavom serijalu, Hana Solo-a, a lani se na ahiret preselila Carrie Fisher za čiju se princezu Leiu producenti kunu da je u slijedećem nastavku neće biti ni hologramski ni nikako… Od Dartha Vadera, Yode i Obija Van Kenobija oprostili smo se još ’80-ih (jer tko uopće broji onu nesretnu Lucasovu prequel trilogiju), a od stare garde ostao je samo Luke Skywalker, koji se pak u prethodnom nastavku pojavio tek u završnoj sceni. Nekako ne vidim generaciju rođenu između kraja ’60-ih i sredine ’70-ih da će ići u kino zbog Chewiea, R2-D2-a i C-3PO-a.

A pogotovo je čitava stvar upitna iz razloga što je nova trilogija osim sequela, pomalo i reboot, i debelo parafrazira priču i zaplet originalne trilogije, o čemu smo već pisali preklani . No, dobro, sve su to zanovjetanja jednog budućeg bivšeg polu-fana koji će rado odgledati finale trilogije i eventualno još Han Solo spin-off (dolazi u svibnju 2018.), ali za buduće trilogije iskreno sumnja da će imati interesa. A da će biti još trilogija jasno je svakome, jer nije Disney pljunuo Lucasu četiri milijarde dolara da ne bi imao bar 20-a prometa.

Priča se nastavlja točno tamo gdje je stala prošli put (slijedi spolier za sve koji nisu gledali „The Force Awakens“) – Rey (Daisy Ridley) je konačno pronašla Lukea Skywalkera (Mark Hamill) na nekom otoku osred oceana u nekoj udaljenoj galaktičkoj zabiti, ali se ovaj prilično vehementno odbija vratiti u civilizaciju. Za to vrijeme Tamna strana sile razvaljuje ostatke ostataka ove druge, hm.. svijetle. Skoro cijeli film pratimo nekoliko paralelnih radnji (koje nema nekog velikog smisla ovdje detaljnjije opisivati), koje zapravo imaju jako malo veze jedna s drugom i odvijaju se u sasvim različitim okruženjima i to je ono klasično starwarsovsko bogatstvo mirisa, okusa i boja. Zaplet ima dovoljno oštrih zavoja, obrata i iznenađujućih otkrića da zadovolji fanove, iako zapravo ništa novo i spektakularno ne saznajemo, bar ne u usporedbi s onim suludim scenarijima što su ih internet trolovi nabacivali posljednje dvije godine. Sav taj kalambur akcije, emocija, zakučastih zapleta i lagane zajebancije scenarist/režiser Rian Johnson („The Brothers Bloom“, „Looper“) sasvim fino drži pod kontrolom.

Moram priznati da sam strepio od pojavljivanja Marka Hamilla. Naime uz svu karizmatičnost svog lika, ljepuškasti je Hamill ipak bio najslabija glumačka karika originalnog serijala i za razliku od Harrisona Forda i Carrie Fisher nije napravio karijeru u Hollywoodu (najviše je zapravo posuđivao glas u crtićima). No, evo priznajem da me u najmanju ruku ugodno iznenadio – njegov Luke mk.II čangrizavi je i cinični osobenjak, pustinjak kojem je pun k. i imperije i pobunjenika i cijele galaksije i koji jedva čeka da ga vrag odnese. Od svih mogućih varijanti razvoja Lukeovog lika, takva se ipak najmanje očekivala i to je možda i najveća vrlina „The Last Jedi-a“.

Osim toga i gore navedenog treba još izdvojiti i zgodnu epizodicu

Benicija Del Tora kao nekakvog misterioznog svemirskog žicera i iberkulera, obijača šifri kao i sjajnog Domhnalla Gleesona čiji je general Hux sada dobio i dosta komičnih elemenata. Naravno, divno je i da je 200 milja U$D budžeta otišlo na re-kreiranje one simpatične ’70-s retro skalamerije na komandnim mostovima svemirskih brodova kao i ponovo osebujnu galeriju svemirskih likova koji jedva primjetno prolaze u pozadini zbivanja ali čitavoj stvari itekako daju začina.

Sve u svemu, dobro je to, dapače jako dobro, ali jebajiga, nostalgija je prokleta stvar, pogotovo ako si nostalgičan za Darthom Vaderom…  (8/10)

Tekst je objavljen uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.